Moderna arheološka istraživanja otkrila su obilje ostataka i artefakata vezanih za livenje gvožđa na lokalitetu Houduanwan, koji se nalazi u jugozapadnom dijelu istočne gradske četvrti drevne prijestolnice Zheng-Han u gradu Xinzheng. Pokrivajući površinu od skoro 100.000 kvadratnih metara, ova lokacija je služila kao državna radionica za livenje alata i poljoprivrednih oruđa tokom srednjeg do kasnog perioda Zaraćenih država. Otkriće peći za dekarbonizaciju na lokalitetu Houduanwan pomaknulo je poznatu istoriju kineskog nodularnog gvožđa za najmanje 200 godina, stavljajući ga više od 2.000 godina ispred Zapada.
Godine 1722. Francuz René Antoine Ferchault de Réaumur proizveo je kovno željezo bijelog srca. Kasnije, 1826. godine, Amerikanac Seth Boyden izumio je kovno gvožđe od crnog srca.
Do 1920-ih, napredak u istraživanju ključnih komponenti (kao što su ugljenik i silicijum), efekti legirajućih elemenata, metode topljenja i tehnike inokulacije doveli su do pojave takozvanog "visokokvalitetnog livenog gvožđa". Posljedično, svojstva materijala su značajno poboljšana, a opseg primjene se donekle proširio. Međutim, zbog osnovnog nedostatka niske žilavosti, opseg njegove primjene nije se brzo proširio.
Britanski istraživač H. Morrogh je 1947. godine otkrio tip livenog gvožđa koji je sadržavao sferoidni grafit u izlivenom stanju.
Godine 1948. nodularno gvožđe je proizvedeno dodavanjem cerijuma (Ce) sivom livenom gvožđu sa visokim sadržajem ugljenika, niskim sadržajem sumpora i niskim sadržajem fosfora, uz održavanje zaostalog Ce sadržaja od preko 0,02%. Gotovo istovremeno, Gagnebin i drugi u Međunarodnoj kompaniji za nikl (INCO) u Sjedinjenim Državama postigli su isti rezultat dodavanjem magnezijuma (Mg) u liveno gvožđe i održavanjem rezidualnog sadržaja Mg od preko 0,04%.
Tokom Drugog svetskog rata, nedostatak hroma - elementa neophodnog za proizvodnju martenzitnog belog gvožđa otpornog na habanje, učinio je hitno traženje zamenskih elemenata. Shodno tome, sprovedeno je sistematsko istraživanje potencijala za stvaranje karbida različitih metala i prelaznih metala koji su sposobni da se hemijski vežu sa ugljenikom; magnezijum je uključen u ovu studiju. Da bi se ublažilo nasilno prskanje koje nastaje prilikom dodavanja magnezijuma, korišćene su legure Cu-Mg (80/20) i Ni-Mg (80/20). Rezultati su pokazali da magnezijum ne samo da je efikasno služio kao zamena za hrom, već je pokazao i značajan efekat odsumporavanja kada je određena zaostala količina ostala u rastopljenom gvožđu. Nadovezujući se na ove nalaze, istraživanje je prošireno s bijelog lijeva na efekte dodavanja magnezija sivom ljevu. Kada je 0,5% magnezijuma dodato sivom livenom gvožđu koji sadrži 3,5% C, 2,25% Si i 2% Ni, zatezna čvrstoća je dostigla 78 kgf/mm² što je daleko iznad početnih očekivanja (obično sivo gvožđe obično meri oko 13 kgf/mm²).
Istorija razvoja nodularnog gvožđa
Popularni proizvodi
Pošaljite upit
